Ko god da stoji iza zagonetnog minimal drone-ambient projekta Eleh,već duže vreme odlučno čuva svoju anonimnost. Posle nemalog broja izdatih radova tokom prethodnih godina (za Important, Taiga i Touch), prvi zvanični nastup su imali tek prošle godine na festivalu MUTEK, međutim izgleda da ih ni tada niko nije snimio pošto njihovih slika, video sadržaja ili intervjua nema nigde na internetu. Rekao bih da je "popularna" misterija njihovog identiteta zapravo samo jedan deo pažljivo objedinjenog koncepta koji je još u početku osmišljen tako da istraje, privuče pažnju i uz isto tako mističnu muziku zaokruženo nastupa na savremenoj eksperimentalnoj muzičkoj sceni. Eleh je navodno specijalno oformljen da oda počast pionirima minimalizma kako u kompoziciji, tako i u fotografiji i dizajnu. Strastvenim poklonicima moderne muzike predstavljamo ovaj projekat i njihov rad Radiant Intervals koji je po nama jedan od najboljih albuma prošle godine, a izdat od strane etikete preko koje su se najčešće distribuirali.
Početak nove godine bih obeležio jednim za mene najvažnijim dubstep izdanjem iz prošle godine, iz razloga što se dubstep generalno tokom 2009-te dodatno razvezao od svog originalnog čvora, toliko je bilo poražavajućih i nepotrebnih izdanja, a dobrim delom ga je prihvatio i mainstream sa gostima kao što su Snoop Dog, Xzibit i Rihanna... U moru beznačajnih dubstep abortusa, jasno se ističu kvaliteti, a prošle godine su to sigurno 2562 sa svojim Unbalance albumom, donekle Martyn - Great Lengths i moj lični favorit Shackleton - Three EPs za Berlinsku kuću Perlon.
Za mnoge je, ovogodišnji rad Greg Davis-a na Kranky etiketi - Mutualy Arising, bio razočarenje. Sam epilog kritičke revije hipsterski nastrojenog Pitchfork-a govori dovoljno i za ostale - Sitting in a room and composing half-hour, unflinching drone epics is never a "normal" activity. Međutim, ja sam imao drugačije iskustvo, prijatan i pozitivan utisak, a dotični rad me je u određenoj meri inspirisao prilikom skorašnje muzičke kolaboracije Xiqhhyiecryn & Koneyn - Patience. Novi Midpoint sadrži dve duge drone ambient orijentisane kompozicije izvedene uživo na dva različita mesta, sa vremenskim raskorakom od tri godine, prateći Greg-ov razvoj i blagu stilsku raznolikost. Još jedan čudniji album i preporuka ovog magazina.
Lawrence English je relativno poznati Australijski umetnik koji iza sebe ima više od deset radova za različite izdavačke kuće (Room40 - čiji je i vlasnik, Touch, Small Black Box...). Iako sam ranije čuo za čoveka, tek sam nedavno kompletno preslušao njegov sveži, minimalistički ambientalni album A Colour For Autumn koji izdaje za respektabilnu etiketu 12K. U pitanju su radovi u periodu od 2007-2009 godine, koji predstavljaju English-ov zvučni komplement jeseni koja se tako sporo prožima kroz njegovo malo, rodno mesto. Ovo je zapravo drugi album iz njegove serije fokusirane na istraživanje godišnjih doba, a prethodni je nosio naziv For Varying Degrees Of Winter. Cilj jesu zvukom opisane sonične varijacije godišnjeg doba u zavisnosti od hemisfere na kojoj se posmatrač nalazi. Ovaj jedinstveni vremenski izveštaj Lawrence predstavlja kroz sedam suptilnih drone ambient traka.
Nastavljamo sa filtracijom dobrog dubstep-a, ovaj put predstavljajući Jakes-a - glavu Bristolske etikete H.E.N.C.H Recordings. Pre nego što je zakoračio u studio i počeo da se bavi produkcijom, Jakes je uveliko afirmisan kao vokalista u drum and bass krugovima, a domaća publika ga je mogla čuti na Exit festivalu sa Dilinja-om. Veoma je uporan u nastojanju da muzikom osvoji svet, pa je tako sa svojim The Jakes Project planom rešio da uskomeša i dubstep scenu.