http://www.discogs.com/Zomby-Dedication/master/352910http://www.hardformat.org/7409/zomby-dedication-nothing/Već su počele klasične liste "najbolje u ovoj godini", pa red je da ipak napravim zasebno mesto jednom albumu koji za mene zaslužuje ipak nešto više od spomena. Kao i proteklih par godina, nisam se pretrzao od praćenja najnovijeg, ali opet davao sam šansu mnogima kojima inače ne bih. Uglavnom se pokazalo da čak i nešto što deluje odlično i kvalitetno ishaba posle trećeg slušanja i svo ushićenje splasne.
Za mene
najbolji LP u 2011-toj dolazi sa potpuno neočekivane strane, pogotovo zato što sam razvio alergiju na raznorazne dubstep derivate, a naročito prevrnem očima kada se u tom kontekstu spominje neka "melanholija"
a la Burial. Tako ne bih ni ovo uzeo za ozbiljno da nisam čuo kratak preview ove stvari:
Ali iako me je inicijalno ta stvar privukla, opet sam dohvatio album više iz razloga što nisam imao ništa pametnije da slušam. Zbunilo me je malo i što su trekovi mahom jako jako kratki, oko dva minuta u proseku. Ali za razliku od slične šeme kod pretposlednjeg Autechre-a, ovde se ubrzo pokazalo da takav kolaž jako koherentno funkcioniše i uopšte sve ima mnogo lep tok.
A i ta navodna melanholija, tuga, štagod, je sasvim drugačijeg senzibiliteta od Buriala i njegovih sledbenika, sa svakim novim slušanjem sam osetio koliko je ovo intimna ploča, minimalnih struktura i melodija koje kao da pokušavaju same sebe da oraspolože ali ih neki mrak opet povuče na dole. Takođe ne postoji klasičan dubstep obrazac, nema voblovanja, režanja niti "sabijanja", sve je vrlo suptilno i zrelo, čak suzdržano pomalo. Ima i tu dozu lucidnosti koju je imao IDM u najboljim danima, ali bez ikakvog forsiranja prekomplikovanih i nadasve zamornih perkusija.
Teče kao crno mleko
