Ja skoro uvek imam isti osecaj kod tvojih stvari, a to je da se toliko iscimas oko svega i napravis stvarno kompleksne ritmove i ostalo, da na kraju nemas snage da sve to ispratis jednim definisanim aranzmanom. Drugim recima, cesto ti stvari deluju kao "show-off" tehnickog umeca na racun atmosfere i price koja relativno stoji u mestu.
Negde je to bas izrazeno (
Salsa dancing with my confusion), negde manje (
Ckcolaps), a negde se iscupas pred kraj (
Eri:A).
Humandeath ima cisto linearnu progresiju i to funkcionise odlicno, IMHO, rekao bih da je to sasvim dobar nacin da predstavis svoj zvuk slusaocu i da je pritom najadekvatnija startna pozicija za gradjenje kompleksnijih aranzmana kako vremenom budes postajao vestiji.
Ne pricam ti ja o ovome zato sto mislim da sam ja tu kao dostigao neki nivo, vec zato sto cim sam malo vise poveo racuna o tome, osetila se bitna promena (na bolje, naravno). Nego, i ja se tako umorim od preslusavanja po hiljadu puta (a i lenj sam nekad) pa zbrzam malo i ne odradim stvari onako kako sam prvo zamislio, ali to bi cinilo tu razliku koja bi mi podigla muziku za jedan nivo vise...
Moz' se duris koliko 'oces sad, mene briga, ja ti reko' sta mislim